Cure, evo vratila sam se prije par dana pa ću vam prekopirati svoj komentar sa mog foruma jer nemam vremena za ponovno pisanje.
Škola se nalazi u jednom malom gradicu Stockach u blizini Bodenskog jezera. To jezero se nalazi na tromeđi Svicarske, Austrie i Njemacke. Gradic je prekrasan, sav u cvijeću i miriše na petunije. Ono sto me je jako dojmilo jeste zabrana pusenja na svim mjestima u gradu Shocked
Nastava je počinjala svaki dan u 10.00. zatim smo imali pauzu za ručak i nastavljali s nastavom do 16.00. ili 17.00. U grupi nas je bilo devetoro, najvise iz Njemacke i Austrije. Imali smo i jednog muskog hula plesaca koji vodi ples vec dvije godine u Austriji.
Prvi dan je bio "Havajski dan" - to je radionica slicna radionici za trbusni ples kakvu je nekad organizirala Mojca iz Slovenije. Kumu Kalehua bi pocela sa ucenjem hawajskih pjesama, zatim smo ucili malo ples, onda smo imali pauzu pa je uslijedilo predavanje o povijesti havajskog naroda.Nakon toga smo ucili havajski energetski ples, pa havajska meditacija, pa predavanje o havajskoj filozofiji i lomi lomi masaži pa opet ples i za kraj pjesma! Radionica je lijepo zamisljena, jedino ja nisam razumjela ova predavanja. To cu morati potražiti na internetu.Nastavljam kasnije
Evo da nastavim, oprostite ovih dana baš nisam imala vremena za duže sjedenje na forumu. Morala sam pronaći stranicu s koje možemo naručiti kostime a da primaju Amex ili PayPal. A dućani na Hawaiima malo zaostaju za svijetom...
Od ponedjeljka do petka smo imali nastavu 6 sati i pauzu za ručak. U tri sata morali smo naučiti jednu koreografiju. Izuzetak je jedno popodne kad smo imali teoretsku nastavu, imali smo predavanje koje nisam baš puno razumjela i gledali smo filmove o Hawaiima i plesnim stilovima (to sam razumjela laugh laugh)
To znači da smo naučili 7 koreografija. 3 su auana hapa haole tj na engleskom jeziku, 3 su auana na hawajskom - jedna romantična, jedna komična i jedna vesela. Još smo učili jednu kahiko kor. koja me je naprosto očarala.
Svaki put kad bismo počinjale novu kor. kumu hula bi ju prvo otplesala a onda bismo sjeli na pod i detaljno bi objasnila pjesmu tj. priču koju moramo shvatiti da bismo ju mogle ispričati nasim plesom.Nakon toga bi objasnila novi korak i nove ruke. Malo bismo vježbali a kad se uvjeri da smo to svladali, počela bi s koreografijom. Svaka kor. ima
wamp tj. glazbeni dio na koji se plešu točno odredjeni koraci i ruke. Dok vježbamo kor. kumu hula stalno priča priču da bismo znali koji pokret s rukama dolazi. Većina koreografija je napravljena samo s jednim ili dva koraka te mnogobrojnim rukama jer je jako važno naučiti te korake i spojiti ih s kukovima i rukama što je jako teško nekome tko nije plesao trbušni ples. Jedan veliki plus za trbušne plesačice - kukovi nam idu odlično pa svu pažnju možemo usmjeriti na ruke. To su dva najvažnija koraka:
1. kaholo2.ka oTek u trećoj koreografiji naučili smo
ami i tek sad mi jasno kako on doista mora i tehnički izgledati.
U zadnjim koreografijama naučili smo još:
4.uwehe5.inside kaholoi bezbroj pokreta s rukama...Nakon nastave otišli bismo na terasu i vježbali dok ne padne mrak. Najteže je zapamtiti ruke koje morate koristiti uz pjesme na hawajskom jeziku pa smo morali učiti i ključne riječi koje nose pokret. Zato ćemo i mi u našoj rubrici hawajski jezik morati to učiti.
Ispit je bio u subotu ujutro. Svaki kandidat je morao u prvom dijelu ispita izvući listić s pjesmom koju mora objasniti učenicima tako da kumu hula vidi da li može podučavati hula. Ostali glume učenike i rade šta kandidat kaže. Neki čak i postave pitanja da im se nešto još objasni. Drugi dio ispita je ples - kandidat mora otplesati svih 7 koreografija skupa sa scenskim izražajem...
Ja sam dobila pjesmu Little brown gel i morala sam objasniti Waikiki plažu i još neke poznate hridi koje se zovu po nekom slavnom kralju čije ime sam jedva izgovorila..
što se tiče koreografija, jedva sam ih otplesala jer nikako ne mogu zapamtiti što je slijedeće...Ah šta mogu kad sam spora u učenju! Bez greške sam otplesala samo dvije, meni najdraže koreografije. Jedna je romantična i tužna i govori o nostalgiji i ljubavi prema svojoj kući koja se nalazi na obali mora, medju kokosovim palamama i koja je sva u cvijeću...Sliku i priču sam odmah imala u glavi pa sam sve zapamtila. Druga koreografija je kahiko tradicionalni ples o slavnom kralju Kawika koji je zaslužan za preporod hula plesa. Kahiko ples obično priča o povijesnim dogadjajima ili pak predstavlja vjerske običaje i ceremonije pa ih morate plesati totalno drugačije od auana stila - energično, jasnih i odsječenih pokreta, ponosnog držanja i čeličnog izraza lica tj. bez osmijeha. Moram priznati da sam bila jako skeptična prema ovome stilu, bio mi je dosadan i monoton, ali kad sam naučila kor. i osjetila snagu koju daje ovaj ples, naprosto sam se zaljubila! Sad jedva čekam da učimo nove kahiko kor!
Nakon ispita smo otišli u zasebnu prostoriju nasamo sa kumu Kalehua. Ona je tijekom ispita zapisivala svoje komentare na izlaganje i ples svakog kandidata. Meni je rekla prvo kritiku da slabo razumijem priču koju moram ispričati pa zato ne mogu zapamtiti kor. Ali ono što sam otplesala, izgledalo je kao da plešem hula godinama - prekrasne ruke, zanosni kukovi i ono najvažnije - izraz lica. U svakoj kor. sam imala pravi izraz od tuge i radosti do ponosa i ljutnje u drugim kor. Rekla je da bi bila velika šteta da ne nastavim ples jer imam talenta.